• 25. maj 2023.

Do standarda dostojanstvenog rada LGBT+ populacije u Srbiji

Projekat „Socio-ekonomska prava i održivi razvoj“

Autorka: Andrea Trajković 

LGBT prava[1] su ključni deo borbe za jednakost i pravdu za sve građane/ke, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju ili rodni identitet. Ustav Republike Srbije garantuje jednakost pred Ustavom i zakonom i pravo na jednaku zakonsku zaštitu, bez diskriminacije i zabranjuje svaku diskriminaciju, po bilo kom osnovu, ne navodeći eksplicitno seksualnu orijentaciju kao osnov. [2] Korpus Ustavom zajemčenih prava vrlo je širok. Svi danas pričaju o značaju jednakih prava i nediskriminacije za sve građane/ke u Srbiji, Evropi i svetu.

Svi ljudi, bez obzira na svoju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet, treba da budu tretirani sa poštovanjem, pravednošću i ravnopravnošću. LGBT zajednica svakodnevno vodi borbu protiv diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta i za prava zaštite od nasilja i zlostavljanja, za pristup zdravstvenim uslugama, priznanje istopolnih veza i brakova, usvajanje dece i druga prava.

Poslednju deceniju LGBT pokreti u Srbiji svojim aktivizmom uticali su na svest građana da podrže LGBT osobe. Nažalost, iako su postignuti određeni napreci u borbi za LGBT prava, LGBT osobe i dalje se suočavaju sa različitim problemima u svakodnevnom životu i na radnom mestu. Diskriminacija, neprijateljsko radno okruženje, predrasude, nedostatak zaštite prava i nedostatak inkluzivnih politika i praksi su neki od najčešćih problema sa kojima se pripadnici LGBT zajednice susreću na radu. Diskriminacija je jedan od najvećih problema sa kojima se LGBT osobe suočavaju na radnom mestu. Diskriminacija dovodi do odbijanja zapošljavanja, nemogućnosti napredovanja, pristupa određenim privilegijama na radnom mestu na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. Pored neravnopravnog uživanja prava iz radnog odnosa, LGBT osobe mogu biti izložene i verbalnom, emocionalnom i fizičkom nasilju na radnom mestu, što dodatno otežava njihovu svakodnevnicu. Neprijateljsko radno okruženje često predstavlja ozbiljan izazov za LGBT osobe. U praksi se dešava ismevanje, vređanje, zlostavljanje ili omalovažavanje na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. U takvom radnom okruženju LGBT osobe su uplašene, žive u strahu, rade pod stresom, što negativno utiče na produktivnost i dobrobit LGBT zaposlenih. Predrasude su još jedan problem koji se često susreće na radnom mestu. LGBT osobe se mogu suočiti sa stereotipima, predrasudama i netolerancijom koje dovode do marginalizacije i isključivanja. Sve ovo stvara osećaj usamljenosti, niskog samopouzdanja i nedostatka motivacije. Nedostatak zaštite prava takođe predstavlja značajan problem za LGBT osobe na radnom mestu. U mnogim zemljama zakoni i politike ne pružaju adekvatnu zaštitu od diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. To otežava LGBT osobama da se bore za svoja prava i da budu ravnopravni na radnom mestu. Nedostatak inkluzivnih politika i praksi takođe predstavlja izazov. Kompanije i organizacije često nemaju inkluzivne politike koje podržavaju različitost i osiguravaju sigurno i prijateljsko okruženje za sve zaposlene. Nedostatak obuke osoblja o LGBT pitanjima i nedovoljna podrška menadžmenta dodatno otežavaju položaj za LGBT osobe na radnom mestu. Sve napred izneto govori da postoji potreba za hitnom akcijom koja bi unapredila položaj LGBT osoba na radnom mestu.

Diskriminacija LGBT osoba se ne odnosi samo na radno mesto, već se nažalost dešava i u drugim sferama života. LGBT osobe se suočavaju sa različitim oblicima diskriminacije i neprihvatanja, što stvara izazove i otežava njihov svakodnevni život. Jedan od ozbiljnih problema je nasilje koje LGBT osobe doživljavaju širom sveta. To može biti fizičko, emocionalno ili seksualno nasilje usmereno protiv njih zbog njihove seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. Ovi napadi mogu dovesti do ozbiljnih povreda, traume i čak smrtnog ishoda. Mnoge zemlje i društva još uvek ne pružaju adekvatnu zaštitu i podršku LGBT osobama, što ih izlaže većem riziku od nasilja. Izopštavanje[3] je još jedan oblik diskriminacije koji se često susreće u životu LGBT osoba. To uključuje odbacivanje, ignorisanje i izolaciju iz društva, porodice ili zajednice zbog njihove seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. Ovo izopštavanje može izazvati osećaj usamljenosti, depresije i anksioznosti kod LGBT osoba, što negativno utiče na njihovu emocionalnu dobrobit. Odbijanje pružanja usluga je takođe vid diskriminacije koji LGBT osobe mogu iskusiti. Nažalost, mnoge osobe i institucije odbijaju pružanje usluga LGBT osobama zbog njihove seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. To se može odnositi na medicinske usluge, smeštaj, javni prevoz ili usluge u ugostiteljskim objektima. Ovakvo odbijanje stvara osećaj poniženosti, frustracije i otežava pristup osnovnim potrebama LGBT osobama. Pored navedenih primera diskriminacije, postoje i mnogi drugi načini na koje se LGBT osobe suočavaju sa negativnim iskustvima u svetu i životu. Otežani pristup zdravstvenoj zaštiti, uključujući mentalno zdravlje, može biti još jedan izazov sa kojim se LGBT osobe susreću. Mnoge zdravstvene ustanove nisu dovoljno obučene ili senzibilisane da pruže odgovarajuću podršku i tretman LGBT osobama, što dovodi do nedostatka adekvatne zdravstvene nege.

U mnogim zemljama postoje zakoni i propisi koji ograničavaju prava LGBT osoba[4]. To može uključivati zakone koji kriminalizuju homoseksualnost ili zabranjuju promovisanje LGBT prava i jednakosti. Ovakvi zakoni stvaraju klimu straha, nesigurnosti i nepoverenja za LGBT osobe, otežavajući im da žive svoj život otvoreno i slobodno.

Diskriminacija LGBT osoba takođe može uticati na njihov pristup obrazovanju i zapošljavanju. Mnoge LGBT osobe se suočavaju sa predrasudama, stereotipima i pristrasnim postupanjem u školama, univerzitetima i na radnom mestu. Ovo može rezultirati ograničavanjem njihovih mogućnosti za obrazovanje i profesionalni razvoj. Važno je naglasiti da situacija varira između zemalja i regiona. Dok su neka društva postigla značajan napredak u zaštiti prava LGBT osoba (Skandinavija i Beneluks) i stvaranju inkluzivnog okruženja, druga društva (Zapadni Balkan) i dalje zaostaju i suočavaju se sa izazovima u prihvatanju i podršci LGBT populaciji.

Ovde da zaključimo, diskriminacija LGBT osoba nije ograničena samo na radno mesto, već se reflektuje na njihov celokupni život. Stvaranje tolerantnog i inkluzivnog društva za sve, bez obzira na seksualnu orijentaciju ili rodni identitet, zahteva kontinuirane napore i angažovanje kako pojedinaca tako i institucija. Samo kroz zajedničku podršku i solidarnost možemo stvoriti svet u kojem će svi pojedinci biti poštovani, prihvaćeni i imati jednake mogućnosti. Negativno tretiranje u javnosti takođe predstavlja ozbiljan problem za LGBT osobe. Stigmatizacija, ismevanje i uvrede su svakodnevna stvarnost sa kojom se mnoge LGBT osobe susreću. Ovo negativno tretiranje doprinosi atmosferi netrpeljivosti i nesigurnosti, ograničavajući slobodu i smanjujući kvalitet života LGBT osoba. Svi ovi primeri diskriminacije ukazuju na hitnu potrebu za promenama u društvu i pružanju podrške LGBT osobama kako bi im se omogućio život bez straha i diskriminacije.

Kada govorimo o poslednjih 10 godina, Srbija je svedočila određenom napretku u pogledu LGBT prava, ali se i dalje suočava sa izazovima u ostvarivanju potpune jednakosti za LGBT osobe. Evo nekih relevantnih podataka:

  • Zakonodavstvo: 2009. godine Srbija je usvojila Zakon o zabrani diskriminacije[5], koji uključuje zaštitu na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Ovaj zakon predstavlja važan korak u priznavanju i zaštiti prava LGBT osoba.
  • Prijavljeni slučajevi diskriminacije: Prema podacima Poverenika za zaštitu ravnopravnosti u Srbiji, broj prijavljenih slučajeva diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta se povećao tokom protekle decenije. Ovo ukazuje na veću svest o pravima LGBT osoba i njihovu spremnost da se bore protiv diskriminacije.
  • Pride parade: Održavanje Beogradskog Prajda, godišnje LGBT parade ponosa, postalo je važan simbol borbe za LGBT prava u Srbiji. Ova manifestacija okuplja hiljade ljudi koji podržavaju LGBT zajednicu i promovišu jednakost i prihvatanje.
  • Izazovi i prepreke: Iako su učinjeni određeni koraci napred, LGBT osobe u Srbiji i dalje se suočavaju sa preprekama u ostvarivanju svojih prava. Homofobija, predrasude i stigmatizacija su i dalje prisutne u društvu, što otežava potpuno prihvatanje i inkluziju LGBT osoba.
  • Euro pride: Beograd je tokom prošle godine bio prestonica Evropske nedelje ponosa, što je od izuzetnog značaja za celokupno društvo u pogledu ostvarivanja ljudskih prava.

Nevladine organizacije (NVO) igraju ključnu ulogu u borbi za prava LGBT osoba širom sveta. Njihova angažovanost, zagovaranje i podrška su od vitalnog značaja za unapređenje jednakosti, inkluzije i zaštite LGBT zajednice.

Postoje primeri dobre prakse koje NVO sprovode u svojoj borbi za prava LGBT osoba u Srbiji:

Zagovaranje zakonskih promena: NVO često se angažuju u zagovaranju i promovisanju zakonskih promena koje štite prava LGBT osoba. To uključuje lobiranje za usvajanje antidiskriminacionih zakona, legalizaciju istopolnih brakova, priznavanje rodne raznolikosti i drugih pitanja od značaja za LGBT zajednicu.

Edukacija i svest: NVO pružaju edukativne programe i aktivnosti kako bi povećali svest o pitanjima LGBT prava. To može uključivati obuku profesionalaca, edukaciju školskog osoblja, organizovanje javnih tribina i radionica koje imaju za cilj smanjenje predrasuda i stvaranje inkluzivnog društvenog okruženja.

Pravna podrška: Mnoge NVO pružaju besplatnu pravnu podršku LGBT osobama koje su suočene sa diskriminacijom, nasiljem ili drugim kršenjima njihovih prava. Ove organizacije pomažu u informisanju o pravnim opcijama, pružajući pravne savete i zastupajući interese LGBT osoba u pravnim postupcima.

Psihološka podrška: NVO pružaju psihološku podršku LGBT osobama, posebno mladima, koji se suočavaju sa stresom, anksioznošću ili depresijom zbog svoje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. Ove organizacije pružaju sigurno i podržavajuće okruženje gde se mogu izraziti i dobiti saveti stručnjaka.

Ohrabrivanje zajedničke podrške: NVO organizuju javne događaje, marševe ponosa, manifestacije solidarnosti i kampanje koje promovišu podršku i prihvatanje LGBT zajednice. Ove inicijative stvaraju sigurne prostore za LGBT osobe i omogućavaju javno izražavanje podrške njihovim pravima.

Pored velike inicijative NVO sektora u borbi za prava LGBT osoba, najznačajniju ulogu u budućnosti moraće da preuzme država kako bi se postigli željeni rezultati.

U budućnosti, država Srbija može imati uticaj na poboljšanje LGBT prava na nekoliko načina.

Država može unaprediti LGBT prava kroz izmenu zakona i usvajanje novih zakonskih akata koji štite prava LGBT osoba. To uključuje donošenje antidiskriminacionih zakona koji jasno zabranjuju diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Država može doneti zakon o registrovanom partnerstvu ili istopolnom braku kako bi priznala i zaštitila prava istopolnih parova. Dalje, može uložiti napore u unapređenje obrazovanja o LGBT temama, te uključiti uvođenje nastavnih programa koji promovišu toleranciju, razumevanje i prihvatanje seksualne različitosti. U ovom poslu je važno osnažiti nastavnike i prosvetne radnike da se nose s pitanjima vezanim za LGBT osobe i pružaju podršku učenicima koji se identifikuju kao LGBT. Kroz kampanje jačanja svesti građana/ki može se poboljšati položaj, i doprineti jednakosti LGBT osoba. Ove kampanje mogu uključivati medijske spotove, javne događaje, forume i radionice. Takođe je važno da javne ličnosti, političari i lideri podrže LGBT prava i javno se izjasne protiv diskriminacije. Postavlja se pitanje kako zaštititi LGBT osobe? Država može poboljšati zaštitu LGBT osoba kroz jačanje institucija i mehanizama za prijavljivanje i reagovanje na slučajeve nasilja, zlostavljanja i diskriminacije. Ovo uključuje obuku policije, pravosudnih organa i zdravstvenih radnika o specifičnim potrebama i izazovima sa kojima se LGBT osobe suočavaju.

Neprocenjivi zanačaj i ulogu u antidiskriminacionoj borbi za ljudska prava, pravdu i jednakost svih građana/ki u Srbiji ima partnerstvo, saradnja u kontinuitetu sa LGBT organizacijama: Država mora planski uspostaviti saradnju i partnerstvo s LGBT organizacijama kako bi zajednički radili na unapređenju ljudskih prava, LGBT prava. Ovo uključuje pružanje finansijske podrške, konsultacije i uključivanje predstavnika LGBT organizacija u procese donošenja odluka.

Važno je da ove inicijative budu dugoročne i da se kontinuirano radi na poboljšanju LGBT prava. Pored države, svaki pojedinac takođe može doprineti promociji prihvatanja, razumevanja i jednakosti za LGBT osobe u svojoj svakodnevnoj interakciji s drugima. Kada se društvo osnažuje na temu LGBT prava u radnom okruženju, postiže se višestruka korist. Prvo, osigurava se poštovanje osnovnih ljudskih prava svih pojedinaca, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju ili rodni identitet. Ovo stvara okruženje koje podstiče raznolikost, toleranciju i poštovanje, što je ključno za stvaranje harmoničnog radnog okruženja.

Osnaživanje društva na temu LGBT prava u radnom kontekstu takođe ima pozitivan uticaj na produktivnost i performanse organizacija. Kada se radnici osećaju prihvaćeno i bezbedno na radnom mestu, imaju veću motivaciju i posvećenost poslu. To rezultira povećanom kreativnošću, inovacijama i timskim radom.

Takođe je važno naglasiti da osnaživanje društva na temu LGBT prava u radnom kontekstu doprinosi smanjenju diskriminacije, stigme i predrasuda. Kroz obrazovanje, osvešćivanje i promovisanje inkluzivnih politika i praksi, smanjuje se socijalna nepravda i omogućava pristup jednakošću u svim aspektima života, uključujući zapošljavanje, napredovanje i zaradu.

Kao zaključak, osnaživanje društva na temu LGBT prava, uključujući radna prava, ima ključnu ulogu u stvaranju inkluzivnog društva koje poštuje sve svoje članove/ice. Kroz zakonodavne inicijative, obrazovanje, podršku organizacijama i promovisanje jednakosti na radnom mestu, možemo stvoriti okruženje u kojem LGBT osobe imaju jednake mogućnosti, prava i slobodu da budu svoji i ostvare svoj puni potencijal.

Andrea Trajković 

 

[1] LGBT ljudska prava je termin kojim LGBT pokret i LGBT zajednica često imenuju korpus prava i zakona kojima se priznaje jednaki položaj LGBT osoba u društvu. U borbi za priznavanje jednakih prava LGBT pokret nastupa kao manjinska grupa, odakle u upotrebi i čest naziv „seksualne manjine“ i pozivaju se na ljudska prava, kao na grupu osnovnih prava koje svaka osoba neotuđivo poseduje.

[2] Član 21. Ustava RS
Pred Ustavom i zakonom svi su jednaki. Svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu, bez diskriminacije. Zabranjena je svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta. Ne smatraju se diskriminacijom posebne mere koje Republika Srbija može uvesti radi postizanja pune ravnopravnosti lica ili grupe lica koja su suštinski u nejednakom položaju sa ostalim građanima.

[3] Stigmatizacija se odnosi na postupak negativnog obeležavanja osobe, dodavanja negativnih obeležja na temelju jedne karakteristike koju poseduje. Stigma i diskriminacija prate LGBT osobe u Srbiji.

[4] Mađarska je članica Evropske unije i usvojila je zakone koji ograničavaju prava LGBT ljudi.

[5] Službeni glasnik RS br. 22/2009 i 52/2021

 

 -----------------------

Tekst je pripremljen u okviru projekta „Socio-ekonomska prava i održivi razvoj“ koji Fondacija Centar za demokratiju realizuje uz podršku Međunarodnog centra Olof Palme.

NAJAVA DOGAĐAJA